-ojbe jedne Wande

drROY1x2

1. DIO

Mnogi tekstovi obrađuju određene teme strateški, ili pak s psihološkog stajališta, a njih, što je i normalno, pišu ljudi s dugogodišnjim iskustvom.

Ovo nije takva kolumna, ovu ne piše shark s dugogodišnjim iskustvom i bezbroj utakmica u nogama, već friški igrač, greenhorn, riba i kao takva, kolumna možda pruži svima kojima je to interesantno drugačiji pogled na ovu zanimljivu igru.

No ipak, ovaj osvrt, kao i slijedeće crtice, tekstovi i slično, namijenjeni su prvenstveno Wandama i onima koji se (još) osjećaju takvima.

Sve ribe, u koje ubrajam i sebe, bile veće ili manje, u procesu učenja pokera skoro svakodnevno nailaze na razne dvojbe, trojbe i sve ostale -ojbe, pa tako odlučih podijeliti svoja razmišljanja i poglede na neke od njih, ne bi li tako pomogao sebi (neću valjda biti smiješan, pa reći da to radim isključivo radi drugih), ali i drugima koje muče isti problemi.

Naime, nakon nekoliko tjedana/mjeseci, zapravo kad se pomalo zagrebe po površini, može se vidjeti koliko je zapravo potrebno samokontrole, teoretskog (pogledanih coaching videa i selektivno pročitanih knjiga) i praktičnog (live i online tourova) znanja, primijenjene matematike i psihologije, te umješnosti prepoznavanja što od svega toga i kada upotrijebiti da bi se moglo reći da napredujemo.

Svaki segment spomenut u prethodnoj rečenici, naravno, bitan je da bi se koračalo naprijed, pretvorilo iz wannabe igrača u winning igrača i možebitno došlo do situacije kad čovjek može računati da će moći te svoje silne sate utrošene na poker i učenje istog pretvoriti u ponešto novčanica, ili još bolje u neki kontinuirani prihod.

Spomenuvši prihod, dolazimo do jedne od gorespomenutih Wandinih -ojbi.

Jedna od  njih koja od prvog susreta s ovom igrom povremeno okupira moja razmišljanja, a koje si neke Wande možda zaborave postaviti u obliku višeslojnog pitanja, jest : "Što ja zapravo želim s pokerom i od pokera?

Želim li na brzinu ugrabiti štogod nekih jedinica novaca ili imati kontinuirani prihod?

Želim li se samo igrati i tako zabavom ubiti nešto slobodnog vremena i zadovoljiti vraga u sebi ili pak postati winning player ili čak poker profesionalac?

Da li mi je dovoljno 100tinjak jedinica nekih novaca u plusu dnevno/tjedno/mjesečno, možda 100tinjak tisućica tih istih jedinica novaca u plusu tjedno/mjesečno/godišnje ili bi me pak zadovoljilo i 5-10 nekih jedinica novaca u plusu dnevno/tjedno/mjesečno, tek da ne trošim vrijeme uzalud?"

Imali smo sastanak da bismo to rasčistili.

Prvo smo ga organizirali Me, Myself and I, a kasnije nam se pridružila i Moja Draga Životna Suputnica, (u budućim tekstovima MDŽS); jer podrazumijeva se da je razumijevanje i podrška od strane najbližih u obitelji od velike važnosti, želimo li doista dio vremena posvetiti ovako nekoj, u našim krajevima, još uvijek upitnoispravnoj aktivnosti, naravno pod pretpostavkom da nam je stalo imati istovremeno i ravnotežu i mir kod kuće, kao i mir i vrijeme potrebno za fokusirano učenje pokera, pa smo na tom sastanku došli do zaključka da je odgovor: ne znam.

Ono što znam da znam je da je to varijabilna kategorija, bar za mene, bar u ovom trenutku, te da je jako ovisna o trenutnim kratkoročnim, srednjoročnim i dugoročnim ciljevima, a koji se pak isto mogu vrlo lako mijenjati tokom vremena.

Ono što još znam je da mi je permanentni cilj učiti igrati tu zanimljivu igru, jer to smatram poprilično dugotrajnim procesom.

Nadalje znam da mi je jedan od kratkoročnih ciljeva pročitati i pogledati, s obzirom na dostupno slobodno vrijeme, što veći broj članaka, knjiga i videa, pa ukorak s tim u ovoj ribljoj fazi istraživati da li prepoznajem pojedine segmente igre u svojoj igri, da li, kad i kako ih trebam korigirati.

Također u te kratkoročne ciljeve spada i često igranje raznih freeroll i microstakes tourova, pa i sng-ova i hu-ova., tek toliko da se dobije poveći Broj Utakmica U Nogama (u budućim tekstovima BUUN). Također i povremeno, ali ne i pretjerano često sudjelovanje u live tourovima iz BUUN razloga.

No ne samo zbog toga, već i zbog osjećaja igre uživo koji je ipak poprilično različit od online play-a zbog klasične Wanda nervoze i nesigurnosti, zbog nepoznatog okruženja i zbog drugačije reakcije na ruke koje se po defaultu u online igri drugačije odigravaju, ali o tome drugom prilikom.

U kratkoročne ciljeve još ubacujem i sudjelovanje na što više FT-a neovisno da li su online ili uživo. Također u njih ubrajam i još jedan za budžet bitan cilj, a to je da se u ovom početnom procesu učenja potroši što manje jedinica nekih novaca, a nauči što više.

Jedan od srednjoročnih ciljeva ovako odokativno bi bio da nakon nekoliko mjeseci prestane potrošnja nekog broja novčanica na učenje i započne zarađivanje nekog broja novčanica uz učenje ove igre.

A dugoročni?! Njih zasad i nema previše. Možda tek neke naznake da bi se mogli pojaviti i iskristalizirati.

Recimo to ovako, step by step, korak po korak, potrebno je dostići jedan mali cilj, pa drugi i tako redom jedan za drugim, a oni srednji i veći se ionako s vremenom mijenjaju, pa postaju još veći i dugoročniji.

I to je to. Problema, čini se, skoro i nema... tako bar izgleda... do nove –ojbe.

... to be continued…