A DAY OFF IN VEGAS (2. DIO)

Petak popodne. Sa spuštenim staklima lagano kruziram prema Caesarsu. Popodnevna vožnja po Stripu izaziva dva osjećaja. Prvi vam može podići živce do neslućenih visina zbog abnormalno velike gužve na cesti, a drugi će vas zabaviti i oduševiti zbog zanimljivih prizora koje gledate za vrijeme vožnje. Vegas je živopisan grad i takvi su mu i stanovnici, pa za vrijeme vožnje po stripu možete na pločniku osim klasičnih turista vidjeti i ispiercane neo-punkere i hip-hopere sa najlonkama na glavi i trapericama čiji stražnji dijelovi vise do razine koljena (još uvijek ne shvaćam zašto koliko god se trudio) i trilijun Elvisa koji pokušavaju zaraditi koji dolar vjernim oponašanjem „kralja“. Čak sam jednom vidio i Isusa koji je po Stripu vukao svoj križ u pravoj veličini propovijedajući i simbolizirajući Kristovu muku (samo ne shvaćam zašto je onda imao mini-kotačić na dnu križa).


Nakon ostavljanja auta na ogromnom parkingu Caesarsa, shvaćam da je do početka turnira ostalo skoro pola sata, pa odlučujem vrijeme ubiti u baru u predvorju casina. Ispijajući svoju redbull vodku, primjetim da na drugoj strani šanka sjedi ni više ni manje nego Johnny Chan! The one and only, the legend himself, jedini čovjek koji je tri godine zaredom igrao heads-up za naslov na WSOP main eventu. Pomislim kako bi bilo odlično da i on čeka početak „mog“ turnira i da se, recimo, nađemo na istom stolu, ali odmah odustanem od lijepe pomisli, shvativši da su šanse da Chan igra igre mog limita jednake šansama da ja igram igre njegovih limita. Nakon kratkog razmišljanja bi li ga tražio da se fotografira sa mnom odlučim odustati, jer je djelovalo kao da se odlično zabavlja, pa mi ga se nije dalo poput nekog turista maltretirati i ometati (čitaj: nisam imao fotić sa sobom, inače bi ga totalno „udavio“ :).

Napokon dočekujem 15h i početak turnira... Moram priznati da sam se zaželio malo natjecateljskog turnirskog pokera, budući da u MGMu i Hard Rocku uglavnom igram cash. Struktura izgleda odlično. 4000 chipova, blindovi 25/50, leveli 20 minuta, 1 rebuy/1 addon. Nikada nisam volio unlimited rebuy turnire (pogotovo low stakes), jer je na njima redovito loša kvaliteta igre i nema nekog nadmudrivanja, tako da mi ovo odgovara. Na izvučenom stolu ne poznajem nikoga, ali na susjednom stolu vidim jednog „kolegu“ sa casheva iz Hard Rocka, te si u znak prepoznavanja kimnemo glavom.


Turnir počne, prva ruka se podijeli i pod dlanovima vidim prekrasne AA! U prvoj ruci! Sa utg+1 limpam i reraiseam prvog raisera do 500. Nakon flopa sa dva pika i potencijalnom skalom betam novih 500 što je taman dovoljno za fold, za prvi pot i lijep početak turnira. Do sredine turnira se ne događa ništa posebno zanimljivo, osim situacije kada sa top 2 para gubim relativno velik pot od flopnutog seta.


Neka 3 sata nakon početka turnira dolazi hand koji je više manje zaslužan za moje cashiranje na ovom turniru. Na BBu držim svima toliko drage 2-7off i za čudo Božje nitko živ se ne odlučuje na raise prije flopa. Na flopu se okreću vrlo lijepe i za moj hand iznenađujuće 229 u duginim bojama, koje s rane pozicije chekiram s namjerom reraiseanja nečije devetke ili malog para ali ništa od toga, ponovo nitko ne beta. Poslije J-a na turnu ne mogu više čekati i betam oko pola pota. Nakon festivala foldanja, potez dolazi do buttona, koji odlučuje da je sada njegovo vrijeme i gura me all-in, što naravno iste sekunde plaćam i udvostručujem svoje chipove. Nakon što sam okrenuo 2-7 napravio je izraz gađenja na licu i izustio „Fuckin fish... 2-7... Jeeesus...“ okrenuvši KK.

Dakle... KK?


S kojima je samo limpao s kasne pozicije sa dva blinda i 4 calla prije sebe?
I nakon toga se zgražao kako sam ga sa 7-2 (ni kriv ni dužan) dobio?


Nisam liku ništa objašnjavao (ne znam da li se je kasnije sjetio da ja nisam limpao nego sam bio BB), ali to je bio klasičan primjer katastrofalno odigrane ruke sa njegove strane. Ako postoji još netko od vas koji još uvijek pasivno igra visoke parove (AA, KK) prije flopa na 9-handed stolovima (niti na 6max situacija nije bitno drugačija) savjet je: NEMOJTE!!!! Limpanje sa AA/KK na 9handed stolu, sa kasne pozicije ne može odvesti nigdje osim u katastrofu. Sa rane pozicije (isključivo utg, utg+1) i sam nekad radim call ali samo ako smatram da je stol dovoljno loose pa da ću reraiseati nečiji raise.


Uglavnom da ne duljim, sa turnira ispadam nekih sat vremena poslije sa 77, nakon što sam relativno shortstacked dobio jednog callera svog preflop raisea. Na flopu 369 odlučujem ići all-in i A9 mi pokazuje put izvan casina.


Osvojeno šesto mjesto je cashiralo nekih $450 koji će navečer (petak je!) biti odlično upotrijebljeni. Uspješno popodne u Caesarsu je upotpunilo i dodatnih $50 koje sam našao (?!) na podu pored jedne slot mašine. Danas je očito moj dan! Odlično raspoložen na putu prema doma stajem na popularnoj 7/11 benzinskoj postaji, gdje točim benzin do vrha (cijelih $30 – da, žalosno je koliko benzin košta u Hrvatskoj), te uzimam 24pack svog omiljenog MGD-a, litru Jose Cuerva i Smirnoffa (da, i alkohol je puno jeftiniji).

Uparkiravam se pred zgradu i glasna muzika iz našeg stana mi daje do znanja da je cuganje već počelo.
Petak navečer je. U Vegasu sam.
It`s gonna be a loooong night... :)




U slijedećem nastavku: a night out...