A DAY OFF IN VEGAS

Petak ujutro. 9 sati. Pali se radio-alarm i taktovi Mattafixovog "Gangster Blues-a" u kombinaciji sa sunčevim zrakama ekspresno prekidaju moj cjelonoćni heads-up dvoboj u finalu WSOP main eventa protiv Iveya. Nakon rastezanja polagano ustajem i odlazim na balkon gdje me blještavilo pustinjskog sunca Nevade potpuno budi i uvodi u novi dan. Dvije prekrasne misli padaju mi na pamet...Petak je! Imam slobodan dan na poslu!

Stavljam kuhati kavu kako bih isprao okus zlatnog "Jose Cuerva" od sinoć i tiho palim laptop da ne bi probudio cimere iz čijih želudaca očito "Jose" još nije kompletno ispario. Uz sinoćnje tequila shotove pao je dogovor da se večeras izlazi u "Rain". Tamo je petkom dežurni resident poznati londonski DJ Paul Oakenfold i već sada jedva čekam 9 sati navečer kad će u naš stan nahrliti ljudi i početi točiti tequile/votke koje se hlade u fridžu. Ali, do navečer je još dosta vremena i cijeli je dan preda mnom. Nakon zapaljene cigarete otvaram firefox, te uz gutljaj kave provjeravam na internetu današnji raspored turnira:

Excalibur, 1pm, $60 – prerano
Sahara, 7pm, $60 – prekasno
Bellagio, 2pm, $600 – preskupo
Caesars palace, 3PM, $85 – idealno!

U Caesarsu još nisam igrao a room je navodno odličan. Budemo vidjeli.

Cimeri se lagano bude i poput zombija hrle u dnevnu sobu namamljeni mirisom kave. U 10 sati svi moramo biti spremni jer idemo na bazen. Opći je dojam da ako se već planiramo izležavati i spavati do 1 popodne, bolje je to učiniti na ležaljci jednog od bazena na Stripu nego u privatnosti naših (poprilično neurednih) soba.

Nakon neukusnog doručka izlazimo van, zaključavamo stan i upućujemo se prema parkingu gdje nas čeka naše blago. Prekrasan i nabrijan Buick iz '88. Ponosni smo na njega jer se kompletno izdvaja od ostalih auta na parkingu. "Nabrijan" je time što je sposoban voziti, ima funkcionalan volan, kotače, sjedala i starinski radio na kojemu iz nama nepoznatih razloga nikako ne možemo promijeniti defaultnu radio-stanicu iz koje uvijek trešti country. Od dodatne opreme valja spomenuti da se stražnje desno staklo spušta samo do pola, niti jedna od 4 gume nije iste marke, a feder koji je virio sa suvozačkog sjedala smo uspješno uklonili, ali je jučer izbio novi. Uz predivan glas (?!) Willie Nelsona krstarimo po Koval Lane-u i mamimo poglede iz drugih automobila (iako vjerojatno ne iz onih razloga iz kojih bismo to htjeli). Pravac – MGM Grand bazeni.

Na bazenima standardna slika koja nas svaki puta iznova oduševi: Masa ljudi svih boja i oblika se brčka u bazenima, pije na šankovima, leže pod sjenama palmi ili pluta kroz kanale u kojima vas mlaznice same lagano voze, pri čemu je vaša jedina zadaća da ispijate fino rashlađenu margharitu. Uz temperaturu od skoro 50°C i milozvučan glas Fergie iz Black Eyed Peasa na razglasu, primjećujem da je jedan od cimera započeo razgovor sa određenom tamnoputom djevojkom. Pretpostavljam da će je pokušati fascinirati svojom nevjerojatno glupom pričom u kojoj je on poker pro (iako je od ikakvog profesionalizma udaljen isto koliko i Phil Hellmuth od kulturnog ponašanja za stolom) pa se odlučujem udaljiti od tog mučnog prizora. Dolazim do šanka i naručujući Bud Light palim cigaretu. Kroz glavu mi prolazi misao što bi sada radio da sam doma, u Zagrebu. Srećom, misao nije trajala dugo jer je prekida lice poznate osobe.

- What up, daaaawg!

Ta rečenica (izgovorena sa izrazito crnačkim naglaskom) mogla je značiti samo jedno: Jesse iz New Jerseya. Jesse je jedna osebujna individua koju znam sa casheva u Hard Rocku. Živi isključivo od pokera, u Vegasu je oko godinu dana i iako je crnac, ne podnosi hip-hop. Odmah ga pozivam na večernje pijančevanje i odlazak na Oakenfolda što sa oduševljenjem prihvaća. Priča mi doživljaje sa sinoćnjeg casha u Palmsu.

- Sjedim na 2/4 cashu, grindam malo pomalo, večer je prilično dosadna kad odjednom, na oduševljenje svih, za stol sjeda Matt Damon! Legendarni Mike McDermott!
- 
Atmosfera nas stolu je prema Jessejevim riječima odmah živnula.

- S takvom igrom ćeš osvojiti i narukvicu jednog dana – odvaži se Jesse nakon jednog Mattovog pota

- Samo ako ću igrati s Johnom Malkovichem u finalu – odgovara Damon uz smijeh svih prisutnih.

Nakon prepričavanja još nekoliko handova primjećujem da je već 2 sata i da je vrijeme za polazak prema Caesarsu. Uz Jessejevo obećanje da večeras plaća sve tequila shotove koje mogu popiti pozdravljam se s njim i upućujem prema parkingu. Turnir počinje za manje od sat vremena i osjećam se odlično, u formi. Moram priznati i da bi mi cashiranje odlično sjelo jer je plaća tek za tjedan dana a večeras će se zasigurno trošiti.

Kako je prošao turnir i ostatak večeri? Pročitajte u slijedećem članku...