Mnogi igrači se često pitaju zašto jedni napreduju u pokeru i igraju sve kvalitetnije dok drugi stagniraju i igra im se ne poboljšava. Talent je vjerojatno prva stvar koja svima padne na pamet, no osim te očite razlike za poboljšanje kvalitete vlastite igre možda je bitnija analiza vlastite i tuđe igre. Rasčlanjivanje odluka koje smo donijeli, ruka koje smo odigrali mi, ali i naši protivnici bitno pridonosi razvoju vještine igranja pokera.
Zadatak nam je uvelike olakšan otkad postoje progami poput Poker Trackera i Hold'em Managera koji rade velik dio posla za nas. Stariji igrači često kažu da su memorirali i zapisivali sve interesantne ruke koje su odigrali ili vidjeli, no teško je zapamtiti sve što nas zanima. Tu uskaču poker programi koji ne samo da pamte karte nego i broj žetona, pozicije svih igrača - ukratko sve što je potrebno za kvalitetnu analizu. Kako na internetu mnogi od nas igraju istodobno velik broj stolova, jasno je da mnoge ruke možemo analizirati tek uz pomoć programa. Naravno programi daju samo brojke koje samo po sebi ništa ne znače, pa ćemo u jednom od slijedećih članaka ćemo temeljito objasniti funkcije poker programa. No za sada ćemo se zadržati na teoriji.
Kada sam tek započinjao svoju karijeru provodio sam puno vremena pokušavajući analizirati izgubljene partije i situacije kada sam platio i bio slabiji. Usredotočavao sam se uglavnom na sebe bez namjere da analiziram protivnike. Posebno me smetalo kad sam krivo plaćao sa slabijim kartama. Sada mi je jasno da sam gubio vrijeme ne shvaćajući osnovne pretpostavke pokera. Tek nakon nekog vremena sam shvatio da treba podjednako vremena posvetiti percipiranju drugih igrača kao i pokušaju uviđanja njihovog percipiranja nas samih. Svaki potez naših protivnika je odgovor na našu igru, tako da što bolje uvidimo kako protivnik vidi nas, moći ćemo objasniti njegove poteze i pročitati njegove karte. No da bismo mogli analizirati protivnika prvo moramo analizirati sebe i svoje poteze. Na prvi pogled se čini kao začaran krug, no stvar je mnogo jednostavnija no što se čini. Sve što nam treba je zanimljiva poker ruka koju smo odigrali, malo vremena i volja za napretkom.
Uzmimo za primjer all in na turnu koji smo krivo platili prošlu subotu na turniru. Prvo što moramo napraviti je analizirati šanse (oddove) da bi se lakše snašli u partiji. Staviti protivnika na određen raspon (range) karata i analizirati kako naša ruka prolazi protiv tog raspona. Kada to napravimo možemo vidjeti je li je naš potez bio opravdan i zašto. U tu kalkulaciju ulaze prošle partije, psihološko stanje igrača (nedavno izgubljen veliki pot, tilt, alkohol...) naši prijašnji susreti, blefovi i slično. Naravno ništa od ovog ne možemo točno izračunati, ali možemo okvirno profilirati protivnika. Pošto za ovakvu analizu za vrijeme partije nema vremena, činimo to naknadno da slijedeći put u sličnoj situaciji budemo pripremljeni. Nakon prvog djela posla trebamo razmisliti o tome kako protivnik u određenom trenutku vidi nas, jer sve ovo što smo mi analizirali na njemu može i on na nama. I tu se ne može biti točan i egzaktan, ali možemo s vremenom dobiti osjećaj o vlastitioj igri, potezima i reakcijama drugih na našu igru.
Ovakve analize ne radimo s mišlju da ćemo ih uspjeti uvijek u brzini i opširno napraviti, već da možemo okvirno i brzo u igri donijeti kvalitetne odluke na temelju prijašnjih sličnih iskustava. Upravo donošenje odluka u graničnim situacijama kada se greške lako rade čini razliku između običnih i vrhunskih igrača. Neki takve odluke donose bolje od drugih, imaju više "osjećaja", ali su svi vrhunski igrači morali proći brojne analize prije nego su došli do vrha jer se osjećaj za igru razvija zajedno s iskustvom, a iskustvo s brojom odigranih i analiziranih partija.
Borko Brunović