Bicko
U prošloj kolumni sam pokušao dati neke općenite smjernice koje bi vam mogle biti od koristi pri pokušaju da ovladate maglovitim ali intrigantnim svijetom poker tellova. Ovog puta ću prikazati neke konkretne primjere iz vlastog iskustva koji su po mojem mišljenju vrijedni proučavanja. Fokusirat ću se u ovom nastavku na nekontrolirane geste kojih igrači često nisu svjesni i koje je baš zbog toga često lakše ispravno protumačiti nego odglumljene reakcije kojima nas protivnik želi navesti na krivi trag. Osnovni odgovor koji nam eventualni protivnikov tell u pokeru može dati je odgovor na pitanje da li protivnik ima jaku kombinaciju karata ili mu je kombinacija slaba. Ne pretendirajući da svojim prikazom obuhvatim ni približno sve bitne tellove koji mogu biti pokazatelj slabosti ili snage protivnikovih karata, izabrao sam one na koje sam se najčešće susretao u igri i koje smatam najvrijednijima proučavanja.
Tellovi koji su pokazatelj protivnikove snage:
Igrač koji se osjeća sigurno, a sigurnost u ovom slučaju znači kombinaciju karata koju on smatra dobitnom, će u slučaju smijanja to uglavnim činiti na prirodan i bezbrižan način, bez usiljenosti, često toplo i prijazno kao da i vas želi pozvati da podijelite sreću i ponos koji on osjeća u tom trenu zbog svoje dobitne ruke. Osobno poznajem jednog igrača, inače finog gospodina s kravatom, koji nije mogao zatomiti smiješak kada bi ga se pogledalo a on bi držao dobitnu kombinaciju. Jasno da sam mu i ja uzvratio toplim osmjehom u tim situacijama, kako i nebi kad sam bezbrižno mogao odbaciti sve osim nutsa u tim trenucima i time si uštediti mnogo novaca.
Igrač koji u vrijeme trajanja ruke ulazi u diskusiju govoreći pritom prirodno i neusiljeno najčešće ima dobru kombinaciju tj. uglavnom ne blefira. Naravno da uvijek postoji mogučnost da je odlično odglumio opušteni govor ali moje iskustvo govori da je to vrlo rijetko slučaj. Dakle, prirodna, neusiljena priča je uglavnom pokazatelj protivnikove jake kombinacije karata.
Vrlo je vrijedno opažanje vezano uz lupkanje prstima po stolu i nogama ispod stola. Igrač koji lupka prstima ili nogama, to čini uglavnom kad ima dobitnu kombinaciju. Iako bi se na prvu to moglo suprotno protumačiti, činjenica je da igrač koji blefira obično pokušava biti nevidljiv i nečujan, tako da se suzdržava i svake proizvodnje zvukova lupkanjem rukama i nogama.
Sljedeća stvar koja karakterizira igrače koji imaju dobitnu kombinaciju je vezana uz način na koji se žetoni ulažu u pot. Igrač koji ulaže s dobrom kombinacijom to uglavnom čini na način kojim ne želi uplašiti protivnike, dakle uglavnom mekše i manje agresivno od igrača koji blefira. Podsvjesno kao da želi poručiti "pa zaista se nemate čega bojati, nisam ja uopće opasan“. Osobno mislim da je ovaj tell manje vrijedan od drugih ovdje navedenih i lakše ga je odglumiti, ali u slučaju manje iskusnih igrača i u slučaju da nije odglumljen može ipak s određenom vjerojatnošću biti pokazatelj protivnikove snage. Također ovo je tell koji se vrlo često ima priliku vidjeti jer igrači stalno stavljaju žetone u pot, pa mu je stoga korisno posvetiti pažnju iako sam tell nije lako ispravno protumačiti.
Zanimljiv tell je vezan i uz reakciju igrača s dobrom kombinacijom na primanje žetona od strane protivnika u trenutku dok igrač s dobrom kombinacijom počinje ulagati žetone u pot. Igrač koji bez oklijevanja nastavi svoje ulaganje iako je njegov protivnik unaprijed primio žetone kojima kao da namjerava platiti, uglavnom ima jaku ruku. Iskusniji igrači znaju ponekad iskoristiti taj tell primajući se žetona kad protivnik kreće u povisivanje samo da bi na temelju toga da li on bez oklijevanja nastavlja s povisivanjem mogli dobiti informaciju o njegovoj snazi.
Vrlo je vrijedan tell vezan uz brz, letimičan pogled na žetone igrača koji ima jaku kombinaciju. Igrač koji ima jaku ruku ponekad će nehotice, instinktivno pogledati u svoje žetone, vjerojatno jer ih podsvjesno želi što prije uložiti u svoju kombinacuju. To je tell koji je vrlo vrijedan ali traži od nas da konstantno promatramo svoje protivnike i uočavamo najmanje detalje, za što većina igrača, na temelju mog iskustva, nema živaca, pa tako ovaj tell uglavnom ostaje neiskorišten.
Zanimljiv tell odaju, pretežno neiskusniji igrači, kad odjednom pokažu zanimanje za partiju a dotada su bezbrižno čavrljali sa suigračima. Iznenadna šutnja dotad brbljavog igrača koji nije bio previše fokusiran na partiju i pažnju je posvećivao pristaloj konobarici ili sutrašnjoj ligi prvaka obično znači samo jedno. Napokon je dočekao nuts! Koliko god djeluje naivno, ovaj tell se može vrlo često uočiti čak i među iskusnijim igračima. Kakvog li razočaranja kad kod malo iskusnijeg igrača koji je primjetio iznenadna probuđeni interes i šutnju za partiju dotad nezainteresiranog momka, dođe do brzog odustanka i zbog ovog tella!
Svakako bih naveo i jedan tell koji igrači vrlo često pogrešno tumače a to je neskriveno pokazivanje nervoze. Koliko god da igrači koji blefiraju ne mogu uglavnom sasvim prikriti nervozu, toliko je istina da oni to na sve načine pokušavaju. Svako otvoreno, neskriveno pokazivanje nervoze (lupkanjem, kuckanjem, fućkanjem, pjevanjem...) uglavnom je karakteristično za igrače koji imaju dobru kombinaciju a ne za one koji blefiraju. Osobno se rado sjetim jednog igrača koji je u mlađim danima obavezno vrlo čujno udahnuo zrak kroz nos kad bi imao nuts. Bio je to način na koji se on oslobađao napetosti koja je bila vezana uz imanje dobitne ruke, a moram priznati da je i nas par suigrača nekoliko puta oslobodio napetosti vezane uz gubitke koji bi uslijedili da nije bilo tok izrazito dojmljivog i vjerodostojnog tella.
Na kraju bi želio navesti jedan tell koji je, u slučaju da nije odglumljen- a uglavnom nije- gotovo sigurni pokazatelj vrlo jake, dobitne kombinacije. Riječ je o tzv. drhčućoj ruci. Mike Caro je to nazvao četvrtim zakonom tellova uz napomenu " A trembling bett is a force to be feared “. Uglavnom, igrač kojemu ruka drhće dok stavlja žetone u pot ima gotovo uvijek vrlo jaku, dobitnu kombinaciju. Jako je teško kontrolirati tu reakciju jer se radi o podsvjesnom oslobađanju napetosti kojim ne možemo upravljati. To bi se moglo zakamuflirati kad bi igrač izvodio odglumljeno drhtanje i kad nema jaku ruku, ali u praksi to još nisam vidio, iako nije isključeno da postoje igrači koji se tako bore protiv vlastitih slabosti.
To bi bili neki od zanimljivijih tellova kojima igrači nesvjesno odaju dobitnu snagu vlastite ruke. Naravno da pri tumačenju tih kao i svih drugih tellova treba biti vrlo oprezan jer ni jedan tell nije 100% siguran a potrebno je i mnogo iskustva i pažljivog promatranja da bi mogli s vjerodostojnošću donositi zaključke na temelju nečijeg govora tijela, ali ukoliko imate dovoljno strpljenja i želje za napretkom i u tom "detektivskom" segmentu pokera vjerojatno ćete s vremenom izoštriti i svoj njuh lovca na tellove.
Nadam se da sam vam svojim savjetima bar malo pritom pomogao. U sljedećem nastavku serijala o tellovima bavit ću se tellovima koji ukazuju na protivnikovu slabost odnosno blef. Dotad pokušajte što manje čujno povlačiti zrak kroz nos i smješkati se nehajno pritom, ako stvarno želite zaraditi sa tim svojim nutsom.