ČETIRI ASA - gurnuli bi da ne uđe - e pa ne ide tako!
Objavljeno 19.06.2009 (20:49:30)
Martini
Ili da je primjerice uvaženi kolega Just, najbolji tenisač među pokerašima - davno dok je još trenirao, silno želio zaigrati veteransku ligu na Šalati ili umjesto ljetnog odmora, srpanj i kolovoz želio provesti štundajući talijanske gospođe po Istarskoj rivijeri.
Da ne bude zabune - štundanje gospođa baš kao i pobjeđivanje 1-2 NL Holdema - odlično su plaćeni poslovi, ali zahtjevaju kompetencije koje ljudi teško razvijaju, ako već na početku ne pronalaze ni strasti ni motiva za više.
U nogometu ili tenisu primjerice, fizički segment je važniji od psihe. Neutemeljeno samopouzdan igrač, kao i onaj kojem bez razloga manjka samopouzdanja ne će zbog svojih osobina zaboraviti tehnički izvesti udarac ili početi sporije trčati. Loša psiha iako hendikep, u tim sportovima ne igra odlučujuću ulogu. To dokazuju mnogi primjeri, uostalom i Goran Ivanišević koji je bio 2. tenisač svijeta. A uz svo dužno poštovanje nije se odlikovao kontrolom tilta, zdravim samopouzdanjem, objektivnošću i sličnim osobinama uravnotežene psihe.
S druge strane imamo poker! Kad ga ogolimo, svodi se na špil od pedesetdvije karte i nešto plastičnih žetona. Živost toj plastici udahnut mogu tek mozgovi i srca igrača. Zato "stanje u glavi", ta nekakva ravnoteža psihe, u pokeru nije samo "dobrodošao" plus kao u drugim športovima, nego je vrlo konkretna kvaliteta koja čini velik, vjerojatno i najbitniji dio onog što u toj igri zovemo znanje ili vještina.
Koji bi odnos samopouzdanja i očekivanja s jedne, te skromnosti i realnosti s druge strane bio najzdraviji za uspjeh u pokeru. To pitanje nisam si postavljao zbog puke intelektualne radoznalosti, već su me igra i želja da budem što pripremljeniji natjerali da ga doživim neizbježnim u procesu učenja.
Slijede moji osobni zaključci o toj psihološkoj strani igre koje, razumije se, treba čitati s rezervom ;).
Best of both worlds!
Poker je opasan "šport" koji nemilosrdno kažnjava neuravnotežen pristup.
To nije samo vrlo složena matematička igra, nego i svojevrsna simulacija ljudske borbe za vrijednost odnosno žetone, sa svim psihološkim učincima koje idu uz nju.
Iskustvo pokazuje da u takvim okolnostima najizdašnije bivaju nagrađeni oni igrači koji karakterno objedinjuju raznovrsne, u prirodi često suprotstavljene i teško spojive osobine.
Logično je da je pobjednička karakterna kombinacija upravo ona rijetka i teško dostižna. To je neumoljivi zakon tržišta.
Srećom je rođenih pobjednika s "dobitnom kobinacijom" karaktera vrlo malo, ako ih uopće ima. Većina ljudi nema ni izbliza potrebne osobine, pa ni uz sav napor ovog svijeta nikad neće biti pobjednici u pokeru.
Manjinu koja ima šanse uspjeti ugrubo bi podjelio u dvije skupine, dva modela ljudi, kojiima uz dobre temelje svejedno predstoji mukotrpan rad, ako žele postati pobjednici.
Sigurno ste čuli za FPS. Dakako ne mislim na FIRST PERSON SHOOTER, već na takozvani FANCY PLAY SYNDROM (dva podjednako geek termina). Po mojem mišljenju taj sindrom može poslužiti kao nekava crta razgraničenja između dvije suprotstavljena skupine. Položaj na skali FPS-a (sklonost eksperimentiranju) dobar je pokazatelj kojoj od dviju šabloniziranih skupina pripada neki igrač.
Koje su osobine istodobno toliko potrebne koliko i suprotstavljene u pokeru, da djele ljude u skupine?
Uspjehu u pokeru nije moguć bez dubinskog vjerovanja u matematiku i njene principe. Igra je tako posložena da nagrađuje hladnu racionalnost, disciplinu, dobru kontrolu emocija, proračunatost i kontrolirano prihvaćanje rizika. Takvi zahtjevi u igru privlače mora matematičara, logičnih i bistrih ljudi koji čine jednu skupinu mogućih pobjednika.
Budući da se radi o borbi za velike novce, vrhunski poker traži i izvjestan stupanj egomanije... želje za dokazivanjem samom sebi kroz tešku i novaca željnu konkurenciju koja "o matematici igre zna sve" i iznad koje se nemoguće izdignuti bez puno uvjetno rečeno iracionalnosti. Potrebna je hrabrost, imaginacija, nepokolebljivost i spremnost za riskiranjem. I to riskiranjem komotne psihološke pozicije (umjesto da ziheraški igra slabu igru koju pobjeđuje, igrač iz ove skupine spreman je riskirati da bude potučen do nogu na jačoj igri, pretrpi šok, pad samopouzdanja i dovede u pitanje psihološki komotnu situaciju odnosno dobar feeling koji je imao).
Igrači koje odgovaraju ovim zahtjevima igre čine drugu skupinu i također imaju šansu biti pobjednici.
Vidljivo je da se spomenute odlike u velikoj opsegu međusobno isključuju, a stoga što su sve podjednako važne i potrebne, jasno je da je gotovo nemoguće biti "rođeni pokeraš" koji ih sve objedinjuje.
Hladni matematičari iz prve skupine često su ziheraši. Igra ih privlači, zbog trijezne želje za zaradom. Teško se mogu zamisliti u turbulencijama jakih i teških igara, jer ne vide smisao u nadigravanju sa sebi jednakima ili boljima. Takvim pristupom štite se od financijske propasti i zadržavaju kontrolu i sigurnost koju imaju tavoreći na slabijim igrama. Budući da bez nadigravanja s boljim igračima nije moguće napredovati i razvijati se igrački, bez velikog truda i određenih korekcija u "filozofiji", oni ostaju osuđeni na pokerašku osrednjost. Njihov karakter osim prednosti sadržava i defekt na putu do uspjeha.
Gospoda iz druge skupine nemaju problema s prihvaćanjem, već prije s odbijanjem izazova. Ta njih je u igru ionako privukla želja za nadmetanjem i dokazivanjem. Takav samouvjereni pristup stvara velike komparativne prednosti, ali također nosi u sebi klicu propasti. Spremnost na velike oscilacije i stres je nužna za uspjeh u pokeru. Ipak će takve igrače prije ili kasnije izbaciti iz igre, ukoliko ne zauzdaju taštinu i ne priuče se u pravoj mjeri vještinama koje prva skupina matematičara ima u izobilju.
Kako pomiriti suprotstavljene osobine i približiti se dobitnoj kombinaciji?
Ako zanemarimo "rođene pokeraše" i njihovo mitsko, nepotvrđeno postojanje, ostaje nam borba sa samim sobom. Kojoj god skupini pripadao svatko od nas, predstoji mu bespoštedna borba s vlastitim slabostima.
Tko god bolje otupi, priguši ili ukloni slabosti skupine kojoj pripada, bliže je dobitnoj kombinaciji za poker.
Težina igre ogleda se kroz napor i veliki trud. Upravo u prolijevanju krvi, znoja i suza, krije se šansa svakog da prolije kap više od ostalih i tako u konačnici ubire pinku od pokera.
Oni koji vjeruju u laku lovu, umjesto pokera imaju kunolovac i slične emisije "karitativnog" tipa.
Povratak
Arhiva članaka
Kako biste upisivali komentare, morate biti prijavljeni!
Arhiva članaka
Komentari
ribaaaaaa - 20.06.2009 (01:53:18)
Bravo Martini, jako dobro, najbolja kolumna dosad!
