JUSTOV KUTAK - Sveti Phil Hellmuth protiv NNF-a
Objavljeno 24.05.2009 (19:55:37)
Frane Just
Danas u svijetu pokera postoje tisuće, ako ne i stotine tisuća igrača koji igraju kvalitetan i dobar poker. Ta istina mi se pomalo gadi. Iz više razloga. Prvi je sebične naravi i posljedica je osobnog interesa da konkurencija bude što lakša i dubljeg novčanika. A drugi je to što je ta mala vojska groznih klonova koji se služe svojim klonskim jezikom i stilom igre (18-30 godina), ušla u veliku lovu koju ne zna cijeniti. Tight agressive, position, position, position, EV), od čije mi užasne školske igre diže želudac, naprosto čini igru dosadnom. To je ona tužna skupina koju volim nazivati NNF – neat nerdy fahidioti.
Nemojte me krivo shvatiti, u današnjem svijetu je jako isplativo i poželjno bit NNF. Uklapaš se u društvo drugih NNF-ova, letiš ispod radara, sve radiš lijepo i školski i imaš podršku drugi NNF-ova u ismijavanju ljudi poput Sammya Farhe, Eli Elezre, Daniela Negreanua i Phila Hellmutha.
NNF-ovi se na blogovima i forumima zgražaju nad preflop callevima sa J-7 suited off position, na skandaloznoj preflop igri, na manjku legendarnog EV-ja u njihovim potezima… I to mi se pomalo gadi. Zapravo ne malo već jako.
NNF-ovi ne razumiju da je jedan Phil Hellmuth donio više dobra pokeru i njegovoj popularnosti od svih njih zajedno. Većina njih igra poker upravo zbog njega i ljudi poput njega. Možete li uostalom zamisliti ijednu epizodu High Stakesa bez gore navedene gospode? Ne, zato što bi bilo naprosto dosadno.
Osobno me ništa u pokeru ne može toliko razveseliti kao prepričavanje Phila Hellmutha kako je nadigrao nekog igrača, kako su svi i svaki njegov potez najgenijalniji koji je ikad ljudska ruka odigrala. I njegov legendarni "I can dodge bullets baby" upućen supruzi i milijunskoj publici na WSOP-u kad je na boardu A-2-2-Q na turnu bacio svoj A-K bez ijednog izgubljenog žetona nakon flopa… Dragocjeno, ako ne i neprocjenjivo. Bez obzira na to je li to uistinu bio toliko impresivan fold ili na turnu nije pobjeđivao ništa osim blefa. Takve izjave su ono što je pamtljivo.
I zato mi je beskrajno draga ideja kako Phil vjerojatno ne može proći protiv ogledala da ne kaže sam sebi: najbolji si ikad! Iako to, oprostite mi na svetogrđu, najvjerojatnije nije istina.
I to ga, barem u moji očima, čini vrijednim pamćenja, ta njegova iritantna egocentričnost koja mu daje ljudsku dimenziju, ne to što je osvojio 11 narukvica na WSOP-u .
Iz istog razloga je veći jedan Wimbledon Gorana Ivaniševića od sedam Petea Samprasa. Zato jer je taj jedan imao više duše i smisla, više priče i želje, više ljudi koji su kampirali ispred vrata All England Cluba.
Ni sam ne znam zašto sam se odlučio pisati tekst o Philu Hellmuthu. Naročito mi je nejasno zašto sam mu, čitajući napisano, složio panegirik. Možda zato što u sebi imam dječju potrebu da ovim svijetom hoda više Hellmutha i Ivaniševića nego Samprasa i Durrova. Zato što volim dobu priču.
Djeco, voli vas barba Just
Povratak
Arhiva članaka
Kako biste upisivali komentare, morate biti prijavljeni!
Arhiva članaka
Komentari
Resta - 28.05.2009 (17:52:44)
slazem se sa tezama, ne sa sadrzajem, a usporedma Phila i Gorana je totalno promasena...
:)
