Od Dubrovnika do Rijeke

Borko Brunovic

Već sam se nekako naviknuo da je u ove hladne zimske dane kada većinu nas napadaju prehlade, gripe i ostali bakterijski nametnici, najbolji način utopljavanja prisjećanje na ljetne dogodovštine s Jadrana. Ovu prošloljetnu partiju pokera već duže vrijeme želim uobličiti u kolumnu pošto se radi o najneobičnijem sessionu koji sam ikada odigrao.

 PRVA RUNDA

Prošlo ljeto sam proveo prvi dio odmora u Dubrovniku i nakon desetak dana uživanja zaputio se brodom prema Rijeci i krajnjoj destinaciji Umagu. Veliki brod koji 19 sati putuje do Rijeke je bio dovoljno komforan za partiju online pokera koju sam odigrao na svom laptopu. Za ovu priču je ključna nepokrivenost signala t-com web sticka na moru, preoblem s kojim su se susreli gotovo svi kupci ovog uređaja. Igrajući online dva stola naletio sam na rijetko viđenu ribetinu iz Italije s kojom sam započeo HU i u rekordnom vremenu izgubio 5 stackova u situacijama kada je plaćao s najgorim mogućim smećem i pogađao svaki river. Nakon što sam se pribrao i započeo polagani povratak dogodio se pravi šok - izgubio sam internet vezu na putu iz Hvara prema Splitu. Četiri srednjovječna francuza u susjedom separeu 12B nikako nisu mogli shvatiti zašto im neka budala remeti popodnevni odmor psujeći i gledajući nervozno u monitor.

DRUGA RUNDA

Moja jedina briga u tom trenutnu je bila da li će Talijan i dalje biti za stolovima kada se približimo kopnu i ponovno uspostavim internet signal. Nakon jedno sat vremena i mog manijakalnog konektiranja uspio sam uspostaviti vezu i na moju veliku sreću na stolu našao svog prijatelja koji ne samo da nije zdonkao moju lovu već je sjedio s dodatna 2 stacka plusa. Brzo sam se sjeo za stol i započeo drugi dio sessiona za koji sam znao da neće dugo trajati pošto brod ostaje u Splitu vrlo kratko. U cca 50 minuta sam uspio vratiti 4 stacka, a posebno treba itaknuti zadnju partiju  u kojoj sam dobio stack i pol u preflop situaciji kada je platio all in s A7 gledajući u moja dva asa. Session se završio jer smo se udaljavali od kopna i ja sam mogao mirnije odmoriti na veliku sreću i zadovoljsvo francuza iz susjednog separea. Malo sam se prošetao po palubi i zapalio cigaru te pogledao plan puta da vidim kada se približavamo sljedećem kopnu.

KNOCKOUT

Treću i posljednju priliku sam dobio u blizini Kornata. Baš kao i većina putnika koji su pohrlili na palubu, jako me razveselilo kada sam ugledao prvi otok iz arhipelaga, no moji motivi su bili nešto prezemniji. Naravno moj mitski Talijan me čekao na dva stola s mnogo manje od početnog buy ina što je dobar pokazatelj da je na izdisaju i da nemam više puno vremena. Treći dio našeg dvoboja je bio prilično kratak i uspio sam povratiti sve izgubljeno te zaraditi nešto manje od jednog stacka. Nakon što smo završili partiju mi je prošlo kroz glavu da je baš ferragosto i  da je lako moguće da sam prošao brodom pokraj nekog od otoka na kojem se odmara. Drago mi je da sam i ja barem malo pomogao hrvatskom turizmu povećati dnevnu potrošnju naših gostiju. Glavno je da novac ostaje u Hrvatskoj! :)

Oko jutra sam stigao u Rijeku gdje se mu čekali ostali prijatelji iz teama pokerica i nakon kave na korzu se zaputili prema Umagu. Financijski ovo svakako nije bila najzanimljivija i najisplativija partija pokera, no ostat će mi duboko urezana u sjećanje kao jedna od nazabavnijih i svakako najbizarnija.