ODUSTAJANJE OD POTA SA JAKOM RUKOM

Dva glavna razloga zbog kojih igrači imaju poteškoča sa odustajanjem su:

Prvo, većina igrača je previše fokusirana na svoje vlastite karte i zanemaruje protivnikovu kombinaciju i stanje na boardu.To je posebno često dešava kad igrač ima AA. Mnogi igrači se gotovo religiozno zaljube u svoje aševe, što za posljedicu ima tendenciju čestog preplačivanja najjačeg ručnog para. Ako flop donese npr 9-10-J to već poziva na oprez. Naravno, to ne znači da treba odmah odustati sa AA, već da treba u slučaju veće akcije i više aktivnih igrača biti na velikom oprezu.

Na boardu npr. 9-10-J-9-J vrlo često treba odustati pa i uz rizik da ćemo ponekad biti izblefirani na riveru jer u principu dobijamo jedino bluff. Plaćanje bi moglo doći u obzir kad bi nekog protivnika mogli pročitati na temelju nekog tella ili prijašnjeg iskustva, ali i tada bi to bila vrlo riskantna igra. Koliko li sam puta za poker stolom čuo očajničku jadikovku "imao sam aševe, pa morao sam platiti!". Vrlo često je bilo daleko od toga da je morao..

Drugi, još opasniji razlog zbog koje igrači imaju poteškoća sa odustajanjem je tilt. Igrač koji je izgubio nekoliko potova u nizu često će i nesvjesno početi tiltati. Jedan od prvih znakova te bolesti koja ga je načela je problem sa odustajanjem. Vrlo često će igrač nakon što mu je protivnik kupio npr. 2 boje za redom reći sam sebi "neću dozvoliti da me otjera svaki put kad opasna karta dođe i zato sad plaćam do kraja"  to samoopravdanje je posljedica tilta. Vjerujem da nema igrača sa dužim stažem koji se nije susreo sa ovim problemom i način nošenja sa tiltom je jedan od najvećih izazova za većinu igrača pokera. Ovdje ćemo ipak zanemariti taj problem i fokusirati se na glavnu temu ovog članka-sposobnost odustajanja sa jakom rukom. Pritom treba obratiti pozornost na dva glavna ključa koja nam trebaju pomoći kod odluke da li da odustanemo od nekog pota.
 
Tekstura borda je opasna

Ovo je najočitiji razlog zbog koje treba odustati od pota. Pritom podjednako kao na board, treba biti fokusiran na specifičnog igrača i dotadašnje iskustvo s njim. Tipična situacija je kad imamo veliki par a na flopu dođu tri karte u nizu npr. 7-8-10. Nakon našeg beta i calla dolazi npr. 10. Kako odigrati ako naš protivnik povisi na turnu? Jasno, puno toga ovisi o tome kako procjenjujemo suparnika, međutim, u mnogim situacijama bolje je baciti veliki par nego izgubiti sve žetone pred sobom. Odluka se svodi na našu procjenu da li protivnik bluffa ili ne. U živoj igri od pomoći će biti intuicija ili neki eventualni tell, dok će  online odluka biti još teža.

Ipak, kad igramo sa agresivnim igračima koji imaju tendenciju povisivati na vrlo opasnim boardovima ponekad moramo platiti i u takvim situacijama kako bi pokazali da nas se ne može prelagano istjerati iz pota. Kada je točno ta situacija morat ćemo procijeniti u samoj partiji vodeći računa o brojnim faktorima poput tilta protivnika, dosadašnjeg tijeka partija, suigračima, oddovima idr..

U situacijama gdje je board opasan i nakon beta prvog igrača drugi igrač plati, naša igra treba dodatno inklinirati odustajanju. Znači li to da ćemo ponekad pogrešno baciti dobitnu kombinaciju? Naravno, ali usprkos tome dugoročno to donosi profit. Ukoliko vjerojatnost da protivnik blefira iznosi 20% ili manje, a njegov value bet ne dolazi u obzir(ili je šansa za to zanemariva)pa mi dakle dobijamo jedino bluff, oddovi će vrlo rijetko biti dovoljno dobri da opravdaju naš call, pa je odustajanje najbolji potez.

Uzmimo situaciju kad smo povisili prije flopa sa KK na ranoj poziciji i dva igrača su platila. Do tada smo igrali prilično konzervativno i tight. Flop dolazi 7-8-9. Nakon našeg beta protivnik raisa. Ako nakon našeg 3 raisa(kojim dajemo do znanja da vjerojatno imamo bar overpar) protivnik ponovno raisa očito je da se ne boji naše ruke iako vjerojatno naslućuje što mi predstavljamo. Naš dotadašnji image i pozicija, kao i tekstura flopa daju do znanja protivniku(ukoliko je imalo perceptivan) da imamo jaku ruku. Međutim, to ga ne brine. Zaključak? Vjerojatno ima ili jaki draw sa parom(gdje su nam šanse za dobitak pota podjednake) ili jaču ruku od nas. Odluka o našem sljedećem potezu ovisit će tada prvenstveno o veličini stacka. Ako je riječ o 1 stacku, all in protiv večine protivnika predstavlja ispravno rješenje. Međutim, ako imamo deep stack moramo odigrati mnogo opreznije i izabrati često pasivniji način, a uz to biti često i spremni odustati sa overpairom. Procjena kad odustati a kad platiti spada među najteže odluke u pokeru i potrebno je jako mnogo iskustva da bi taj segment igre izbrusili do savršenstva.

Ako protivnik samo plati flop a na turnu ne dođe ništa bitno, i nakon našeg beta odluči nas raisati vrijedi ista logika s time da je sada šansa da ima jaču ruku od nas, a ne draw, još veća. Naime, usprkos našem betanju prije flopa, na opasnom flopu i na turnu, on nas odlučuje povisiti. Vjerojatnost da u toj situaciji ima jaču kombinaciju od nas je velika, pa će odustajanje često biti najbolja opcija. Iznimke će se dešavati u situacijama kad igramo sa poznatim, vrlo agresivnim protivnikom koji nas dobro čita i spreman je iskorisiti naše igračke tendencije protiv nas. Nekad će floutati tj. samo platiti na opasnom flopu da bi na turnu pokušao uzeti pot.

Protiv takvih igrača moramo ponekad biti spremni na težak call, da bi otupili oštricu njihove buduće igre koja zna nesmiljeno napadati igrače koji se na vrijeme ne odupru.

Odustajanja sa jakim rukama posebno su teška u online pokeru. Činjenica da protivnika ne vidimo, oduzima nam onaj intuitivni moment koji je kod odluka da li protivnik blefira ili ne često vrlo bitan, a nekad i presudan. Ono što nam preostaje su protivnikovi betting patterni i stil igre kao faktori koji bi nam mogli pomoći u odluci. Međutim, okolnost da je fluktuacija igrača online generalno velika i da igrači često mijenjaju stolove, dolaze i odlaze prije nego što stignemo definirati njihov stil igre, stavlja nas u poziciju da moramo više nagađati i donostiti teže odluke. Stoga ćemo pokušati izbjegavati teške odluke, posebno kad nemamo poziciju, protiv nepoznatih protivnika, i nastojati sakupiti što više korisnih informacija prateći i partije u kojima ne sudjelujemo kako bi u pravom trenutku ipak raspolagali sa nekom informacijom više, koja bi mogla biti jezičac na vagi u nekom bitnom potu.