POKER TEORIJA

Pokeraško razmišljanje

Početnici često misle da je dovoljno da oni dočekaju dobre karte i s obzirom da ima puno  loših igrača koji će ih isplatiti s "bilo čim", moraju neupitno biti pobjednici i jednostavno zarađivati od pokera. Na kraju razočarani, za slabe rezultate okrivljuju nesreću na kartama. Prava istina je da mnogi od njih nemaju potrebno znanje da bi sustavno pobjeđivali neki «level» . Da bi igrač lakše prihvatio poraze i brže igrački napredovao neophodno je da usvoji neke matematičke činjenice.  Umjesto brzog tečaja ili učenja karata koje vrijedi igrati napamet,  potrebno mu je shvatiti matematičku pozadinu koja diktira cjelokupnu igru pa i izbor karata koje vrijedi igrati u nekoj situaciji. Kad jednom ovlada osnovama,  može sam stvarati zaključke o igri sljedeći jednostavnu logiku. 

Matematički čimbenici

Osnovne odrednice neke partije pokera su broj igrača za stolom i veličina blind-ova. Kad blind-ova ne bi bilo igrače ništa ne bi tjeralo da ikad odigraju neku ruku (zanemarimo li zabavu, želju za igrom itd.). Mogli bi čekati AA, gurnuti all in i nikad ne bi gubili. U najmanju ruku ( kad nitko nikom ne bi plaćao znajući da svi igraju AA)  bili bi na nuli. 
Možemo zaključiti da su blindovi pokretač akcije i da nas tjeraju na igranje, jer će nam u protivnom malo pomalo iscuriti sav novac koji imamo.  Zamislimo da za stol sjedne šest igrača i zaigra otvorenih karata. Svaku šestu partiju statistički, jedan bi igrač vidio da ima najbolje početne karte, povisio toliko da drugima bude neisplativo i osvojio blindove. Igrači bi međusobno vrtili novac, svatko bi osvojio svoj «pravedni dio» (fair share), osakaćen za količinu rake-a koji kuća uzima.

Imajući na umu ove činjenice, igrač  treba razvijati strategiju i stvarati vlastitu ravnotežu PREFLOP i POSTFLOP igre, ovisno o «dinamici partije» u kojoj sudijeluje.

Matematički idealizirana partija podrazumijevala bi igru u kojoj igrači povisuju samo kad imaju najbolje podijeljene karte i vrte novac među sobom. Statistički jednom po krugu osvoje blind-ove i jednom po krugu izgube blind-ove. Poker bi tada bio besmislena igra, ali možemo odahnuti jer se idealna partija u stvarnosti nije nikad odigrala, a vjerojatno nikad ni neće.

Što je napad, a što obrana?

U vučjem čoporu dva vuka često oklijevaju, no da bi borba započela jedan mora napasti prvi. U pokeru također netko prije ili kasnije popusti i napadne.
Napad u pokeru je matematički trenutak kad igrač iz bilo kojih razloga počne igrati više od svog «pravednog dijela» (fair share), bilo povisujući ili samo plaćajući tuđe blind-ove. On tada otvara sebi mogućnost da uprihodi više «blind-ova» nego što mu pripada i u slučaju da protivnici ne prilagode igru, može očekivati zaradu. On istovremeno stvara i slabosti u svojoj igri (igra prosječno slabije karte) koje napadnuti igrači pravilnim prilagođavanjem mogu iskoristiti. Jednostavnim rječnikom, umjesto svaku šestu on tada želi osvojiti primjerice svaku petu partiju (blindove) , dok njegovi protivnici i dalje traže samo svoj "pravedni dio", svaku šestu.

Obrana

Obrana je prilagođavanje napadnutih igrača novim matematičkim uvjetima u kojima oni gube novac. Matematički gledano obrana ima prednost i u slučaju da obje strane odigraju matematički savršeno, do izražaja će doći osnovna slabost napadača da igra slabije karte, te ga u  konačnici koštati novaca. I napad i obrana počinju u preflop igri i nastavljaju se prilagođavanjem kroz postflop igru koja je toliko složena da je u stvarnosti nemoguće poker igrati savršeno. Prednost će ostvariti igrač koji napravi manje grješaka, odnosno više se približi savršenoj prilagodbi.

Ideje tipa "idem sad malo blefirati"

Igračima, kad ovladaju ovim osnovama,  lako postane jasno da je poker igra u kojoj dinamika protivnika dirigira njihovu PREFLOP i automatski POSTFLOP strategiju (ona ovisi o preflopu). Svijest o tome koliko brzo moraju igrati da bi «držali gaće» odnosno svoj pravedni dio, omogućava im da pravilnije odlučuju koliko smiju čekati karte, koliko su «obvezni» odlaziti u blefove, koliko bacati karte, jednostavno rečeno igrati dobar poker. Igra (preflop i postflop) koliko god složena, igračima je samo instrument  za napad i obranu blindova i ne igra se sama radi sebe ili radi zabave . Za ideje tipa: «idem sad malo blefirati, jer dugo nisam»  kao slijed nedovoljnog razumjevanja, nema matematičkog opravdanja i treba ih prepustiti onima kojima je pokeraška strategija «u magli», odnosno samo nekakva kartaška igra.

Razumjevanje  matematičke strukture pokera pomaže uočavanju vlastitih grješaka i strateških slabosti, omogućava  napredak i što je najvažnije pronalaženje slabosti u igri protivnika. Jednom kad ih pronađe, igrač se lako može igrati, eksperimentirati i pronalaziti različite načine (balansirati svoje "linije") da ih iskoristi.

Martini