RAZVIJANJE SNAŽNOG MISAONOG PROCESA
Objavljeno 18.03.2009 (23:44:17)
Jedna od stvari koje su mi upale u oči dok sam trenirao "micro" i "small stakes" igrače je učestala kontradiktornost između njihovih pojedinih igračkih uvjerenja. Rauzmije se, ljudi su sposobni vjerovati u suprotne koncepte i to nije neka novost, ali uz trijeznu logiku kontradiktorna vjerovanja je razmjerno lako prepoznati.
Uzmimo za primjer izjavu: "svaka istina je relativna". Takva tvrdnja pobija samu sebe, jer je u osnovi konačna tj. apsolutna tvrdnja. Proizlazi da svaka osoba koja vjeruje toj tvrdnji, u biti vjeruje i da je "svaka istina relativna" i u konačnu, apsolutnu istinitost te tvrdnje. Iako je moguće vjerovati u obje stvari, nije moguće da obje izjave koje se međusobno isključuju budu istinite.
Naučiti prepoznati kontradiktorna uvjerenja vrlo je važno u životu, a za uspješno igranje pokera čak i neophodno.
Možete primjerice vjerovati da check-raise na flopu s "nuts" kartom gubi novac (value) zbog toga što će vam protivnici baciti 90% vremena, a da check-raise bez ičega također nije profitabilan, ali to ne mijenja činjenicu da oboje ne može istovremeno biti istinito.
Krenimo s jednostavnim primjerom kontradiktorne igre, česte na "malim" stolovima.
Igrate 6max stol NL $01/$0.25. Povisite UTG do $1, a mali i veliki blind vas zovu (call). U potu je tada $3, a na flopu se pojavljuju Kh-8h-2d. Mali blind igra $1, a veliki blind plaća. U ovom slučaju vi biste pozvali s dva crna kralja u ruci (holecards), stoga što ocjenjujete da su slabi i da bi ih povisivanje uplašilo i otjeralo iz igre. Istodobno, vi biste uvijek bacili (fold) dvije crne petice, "zato što nitko ništa ne baca na NL$25 igri.
Ovakva logika ne može biti ispravna. Kad jednom napravite pretpostavku, tada slijedite istu logiku. Ili je točno da nitko ne baca ništa na $NL25 i vi trebate povisiti svoje kraljeve ili njihovi potezi odaju slabost, a tada trebate povisiti svoje petice da protivnike potjerate iz igre.
Treba napomenuti da to nipošto ne znači da povisivanje obje ruke ne može biti pravilno, već samo da bacanje petica, a ne povisivanje s kraljevima, sljedeći tu logiku, ne može biti pravilno. Ovaj koncept objasnit ću malo detaljnije u zadnjem primjeru ovog teksta, a prije toga pogledajmo još jednu situaciju iz koje je vidljivo da početnici često previđaju međusobnu isključivost vlastitih uvjerenja.
Igra je 6max NL$100 i vi povisujete Jc-Jh do $4 iz srednje pozicije (MP). Djelitelj (button) još povisuje (reraise, 3bet) ukupno do $13, na što vi reagirate dodatnim povisivanjem do $30 (rereraise, 4bet).
Djelitelj (button) tada stavlja sve svoje čipove odnosno gura all-in do $100, što je još $70 povrh vaših $30.
U tom trenutku bacate svoje dečke, tepajući si zadovoljno kako ste se dobro izvukli prije flopa, a znate da vaš protivnik ne bi tako odigrao ako nema QQ+.
Kad vidim nekog da je tako odigrao i pita za komentar, prizajem teško se suzdržavam od smijeha. Moji komentari su obično u stilu: "Da li s cijelim svojim rasponom (range) radiš 4bet, ili misliš da ćeš često u ovoj situaciji biti samo pozvan?"
Obično mi odgovore:" Haha, naravno da ne očekujem da me samo pozovu. Oni će ili baciti ili gurnuti all-in, a da ih 4betam s ničim? To bi bila propast protiv takvih igrača.
Zapravo promašuju jednostavnu poantu. Ako mislim da me igrači nikada neće samo pozvati, da će ili baciti, ili na mojih $30 gurnuti all-in, a ja planiram baciti ako gurnu all-in, tada ja u osnovi svoju ruku pretvaram u blef. A ako želim blefirati, "posljednja" ruka s kojom to želim učiniti je J-J, jer ima veliku postflop vrijednost.
Situacija iz primjera često se događa iz razloga što mnogi igrači teže kompliciranu ruku kao J-J u ovom slučaju, odigrati na jednostavan način, uslijed čega ignoriraju besmislenost tog poteza.
Evo primjera strategije koja se pokazuje vrlo uspješnom protiv osrednjih igrača na $NL200.
Igra je NL$200 i povisujemo 9h-8h do $7 iz srednje pozicije. Osrednji, poprilično tvrd (tight) regular, što pokazuje njegova 17/14 statistika, poziva me s buttona (BTN). Flop dolazi Qc-Qs-4s i napravimo bet od $14 u pot od $17, koji button vrlo brzo poziva. U tom trenutku, zaključak je da on vrlo vjerojatno ima ručni par 55-JJ, ulaze u boju i vrlo malo kombinacija KQ. S AQ bi najvjerojatnije napravio 3bet preflop, QJ gotovo nikad ne igra, a čak i ako ima damu, tvrdi igrači skloniji su povisiti čim im se pruži prilika, ako je na stolu bilo kakav ulaz u bilo što. Četvrta karta (turn) donosi 3d.
Moj potez ovisit će o procjeni protivnika. Kako reagira na nastavak ulaganja, a kako na check-raise. U slučaju da nastavim s ulaganjem, smatram da bi me ovakav tip protivnika prečesto isplatio. Bet od 2/3 pota na turn-u ne bi ga otjerao potrebnih 40% vremena, koliko mi je potrebno da taj potez bude profitabilan. S druge strane, u očima tvrdih, plašljivih igrača, check-raise izgleda mnogo moćnije. Zbog toga ću reći "check". Ako on napravi bet, ja ću povisiti (check-raise), a ako i on napravi check, odustat ću od blefa.
Kad u ovoj situaciji budem imao damu (Q) ili overpair, uvijek ću nastavljati s ulaganjem, sljedeći zacrtanu logiku.
Posljednji primjer prikazuje situaciju u kojoj je najbolje i najjaču kartu i blef odigrati na potpuno jednak način.
Igramo NL $50. Povisimo do $1.75 s cut off-a s XX i samo veliki blind nas prati. Flop dolazi Jc-7h-2d i veliki blind ulaže $1.5 u pot od $3.50. kako to da je u ovoj situaciji ispravno povisiti bilo da imamo 7-7, ili K-T, kada u prvom slučaju imamo nuts, a u drugom baš ništa?
Odgovor glasi - ako naš protivnik nema dečka, teško će biti voljan staviti još novaca u pot. Kako neće previše često imati dečka, isplati nam se povisivati s bilo koje dvije karte. U 75-80 % slučajeva tako ćemo ga natjerati da baci karte. Povisivanje je u ovom slučaju vrlo isplativo. Ako pak imamo vrlo snažnu ruku, opet nam se više isplati povisivati i graditi veliki pot. Iako će u većini slučajeva protivnik baciti karte, radimo to zbog onih situacija kada ima kartu poput J-T, s kojom će nas isplatiti, ali neće više sam ulagati. U tim situacijama moramo sagraditi što veći pot da bi izvukli maksimum vrijednosti.
Eto, mislim da sam sve rekao. Ipak, uzmite u obzir da strategije iz trećeg primjera pale protiv stereotipnog regularnog igrača na limitima NL50 do NL200, ali dok ih primijenjujemo postajemo vrlo lako iskoristivi. Zato protiv boljih protivnika ne smijemo ni slučajno uvijek odigravati bilo svoje dobre ruke bilo blefove na određeni način. Oni bolje razumiju naš tok misli, te mogu donijeti ispravnije zaključke ("Kako to da je check raise-ao damu, kad tako riskira dati free kartu, propušta vrijednost i još mu ruka izgleda snažnije?").
Naravno, na kojim god ulozima igrali, nikada ne bi trebali imati kontradiktorna uvjerenja, ali kad igramo s boljim protivnicima moramo se više oslanjati na matematiku u pozadini jednakog odigravanja jakih ruku i blefova, odnosno frekvencije kojom to činimo. Inače će se protivnici vrlo brzo prilagoditi, što znači siguran poraz.
Doctor Handles
Uzmimo za primjer izjavu: "svaka istina je relativna". Takva tvrdnja pobija samu sebe, jer je u osnovi konačna tj. apsolutna tvrdnja. Proizlazi da svaka osoba koja vjeruje toj tvrdnji, u biti vjeruje i da je "svaka istina relativna" i u konačnu, apsolutnu istinitost te tvrdnje. Iako je moguće vjerovati u obje stvari, nije moguće da obje izjave koje se međusobno isključuju budu istinite.
Naučiti prepoznati kontradiktorna uvjerenja vrlo je važno u životu, a za uspješno igranje pokera čak i neophodno.
Možete primjerice vjerovati da check-raise na flopu s "nuts" kartom gubi novac (value) zbog toga što će vam protivnici baciti 90% vremena, a da check-raise bez ičega također nije profitabilan, ali to ne mijenja činjenicu da oboje ne može istovremeno biti istinito.
Krenimo s jednostavnim primjerom kontradiktorne igre, česte na "malim" stolovima.
Igrate 6max stol NL $01/$0.25. Povisite UTG do $1, a mali i veliki blind vas zovu (call). U potu je tada $3, a na flopu se pojavljuju Kh-8h-2d. Mali blind igra $1, a veliki blind plaća. U ovom slučaju vi biste pozvali s dva crna kralja u ruci (holecards), stoga što ocjenjujete da su slabi i da bi ih povisivanje uplašilo i otjeralo iz igre. Istodobno, vi biste uvijek bacili (fold) dvije crne petice, "zato što nitko ništa ne baca na NL$25 igri.
Ovakva logika ne može biti ispravna. Kad jednom napravite pretpostavku, tada slijedite istu logiku. Ili je točno da nitko ne baca ništa na $NL25 i vi trebate povisiti svoje kraljeve ili njihovi potezi odaju slabost, a tada trebate povisiti svoje petice da protivnike potjerate iz igre.
Treba napomenuti da to nipošto ne znači da povisivanje obje ruke ne može biti pravilno, već samo da bacanje petica, a ne povisivanje s kraljevima, sljedeći tu logiku, ne može biti pravilno. Ovaj koncept objasnit ću malo detaljnije u zadnjem primjeru ovog teksta, a prije toga pogledajmo još jednu situaciju iz koje je vidljivo da početnici često previđaju međusobnu isključivost vlastitih uvjerenja.
Igra je 6max NL$100 i vi povisujete Jc-Jh do $4 iz srednje pozicije (MP). Djelitelj (button) još povisuje (reraise, 3bet) ukupno do $13, na što vi reagirate dodatnim povisivanjem do $30 (rereraise, 4bet).
Djelitelj (button) tada stavlja sve svoje čipove odnosno gura all-in do $100, što je još $70 povrh vaših $30.
U tom trenutku bacate svoje dečke, tepajući si zadovoljno kako ste se dobro izvukli prije flopa, a znate da vaš protivnik ne bi tako odigrao ako nema QQ+.
Kad vidim nekog da je tako odigrao i pita za komentar, prizajem teško se suzdržavam od smijeha. Moji komentari su obično u stilu: "Da li s cijelim svojim rasponom (range) radiš 4bet, ili misliš da ćeš često u ovoj situaciji biti samo pozvan?"
Obično mi odgovore:" Haha, naravno da ne očekujem da me samo pozovu. Oni će ili baciti ili gurnuti all-in, a da ih 4betam s ničim? To bi bila propast protiv takvih igrača.
Zapravo promašuju jednostavnu poantu. Ako mislim da me igrači nikada neće samo pozvati, da će ili baciti, ili na mojih $30 gurnuti all-in, a ja planiram baciti ako gurnu all-in, tada ja u osnovi svoju ruku pretvaram u blef. A ako želim blefirati, "posljednja" ruka s kojom to želim učiniti je J-J, jer ima veliku postflop vrijednost.
Situacija iz primjera često se događa iz razloga što mnogi igrači teže kompliciranu ruku kao J-J u ovom slučaju, odigrati na jednostavan način, uslijed čega ignoriraju besmislenost tog poteza.
Evo primjera strategije koja se pokazuje vrlo uspješnom protiv osrednjih igrača na $NL200.
Igra je NL$200 i povisujemo 9h-8h do $7 iz srednje pozicije. Osrednji, poprilično tvrd (tight) regular, što pokazuje njegova 17/14 statistika, poziva me s buttona (BTN). Flop dolazi Qc-Qs-4s i napravimo bet od $14 u pot od $17, koji button vrlo brzo poziva. U tom trenutku, zaključak je da on vrlo vjerojatno ima ručni par 55-JJ, ulaze u boju i vrlo malo kombinacija KQ. S AQ bi najvjerojatnije napravio 3bet preflop, QJ gotovo nikad ne igra, a čak i ako ima damu, tvrdi igrači skloniji su povisiti čim im se pruži prilika, ako je na stolu bilo kakav ulaz u bilo što. Četvrta karta (turn) donosi 3d.
Moj potez ovisit će o procjeni protivnika. Kako reagira na nastavak ulaganja, a kako na check-raise. U slučaju da nastavim s ulaganjem, smatram da bi me ovakav tip protivnika prečesto isplatio. Bet od 2/3 pota na turn-u ne bi ga otjerao potrebnih 40% vremena, koliko mi je potrebno da taj potez bude profitabilan. S druge strane, u očima tvrdih, plašljivih igrača, check-raise izgleda mnogo moćnije. Zbog toga ću reći "check". Ako on napravi bet, ja ću povisiti (check-raise), a ako i on napravi check, odustat ću od blefa.
Kad u ovoj situaciji budem imao damu (Q) ili overpair, uvijek ću nastavljati s ulaganjem, sljedeći zacrtanu logiku.
Posljednji primjer prikazuje situaciju u kojoj je najbolje i najjaču kartu i blef odigrati na potpuno jednak način.
Igramo NL $50. Povisimo do $1.75 s cut off-a s XX i samo veliki blind nas prati. Flop dolazi Jc-7h-2d i veliki blind ulaže $1.5 u pot od $3.50. kako to da je u ovoj situaciji ispravno povisiti bilo da imamo 7-7, ili K-T, kada u prvom slučaju imamo nuts, a u drugom baš ništa?
Odgovor glasi - ako naš protivnik nema dečka, teško će biti voljan staviti još novaca u pot. Kako neće previše često imati dečka, isplati nam se povisivati s bilo koje dvije karte. U 75-80 % slučajeva tako ćemo ga natjerati da baci karte. Povisivanje je u ovom slučaju vrlo isplativo. Ako pak imamo vrlo snažnu ruku, opet nam se više isplati povisivati i graditi veliki pot. Iako će u većini slučajeva protivnik baciti karte, radimo to zbog onih situacija kada ima kartu poput J-T, s kojom će nas isplatiti, ali neće više sam ulagati. U tim situacijama moramo sagraditi što veći pot da bi izvukli maksimum vrijednosti.
Eto, mislim da sam sve rekao. Ipak, uzmite u obzir da strategije iz trećeg primjera pale protiv stereotipnog regularnog igrača na limitima NL50 do NL200, ali dok ih primijenjujemo postajemo vrlo lako iskoristivi. Zato protiv boljih protivnika ne smijemo ni slučajno uvijek odigravati bilo svoje dobre ruke bilo blefove na određeni način. Oni bolje razumiju naš tok misli, te mogu donijeti ispravnije zaključke ("Kako to da je check raise-ao damu, kad tako riskira dati free kartu, propušta vrijednost i još mu ruka izgleda snažnije?").
Naravno, na kojim god ulozima igrali, nikada ne bi trebali imati kontradiktorna uvjerenja, ali kad igramo s boljim protivnicima moramo se više oslanjati na matematiku u pozadini jednakog odigravanja jakih ruku i blefova, odnosno frekvencije kojom to činimo. Inače će se protivnici vrlo brzo prilagoditi, što znači siguran poraz.
Doctor Handles
Povratak
Arhiva članaka
Kako biste upisivali komentare, morate biti prijavljeni!
Arhiva članaka
Komentari
Smrtnabiciklu - 14.03.2011 (02:44:27)
Ja sam tek poceo da citam i igram po ABC, ovo treba procitati dva tri puta da skontam..
Super post.Nadam se uz vasu pomoc da cu dosta napredovati .
borko13 - 18.03.2009 (23:48:43)
Me like!
