Ovaj članak će se baviti osnovama igre te načinu na koji količina žetona koje imamo u odnosu na druge igrače mijenja našu igru i odluke koje donosimo. Razumijevanje odnosa između broja žetona (novaca) i povezanosti s odabirom karata koje igramo, pozicijom i načinom na koji se neka određena ruka igra je možda i najbitniji dio pokera i utječe na niz odluka koje dugoročno razdvajaju pobjednika od gubitnika. Kada se govori o pojmovima deep i short stack igra to se uvijek odnosi na smanjeni ili povećani broj žetona koje imamo u odnosu na druge igrače te na veličinu početnih uloga ( blindova). U većini slučajeva ulaz u cash igru je 100 puta big blind pa tako, ako su nam ulozi 1-2 kune , optimalni početni ulaz je 200 kuna. Glavna razlika između deep i short stack igre je činjenica da za deep stack minimalno dva igrača moraju imati značajno veći broj žetona( u ovom primjeru bi to bilo od oko 300 kuna pa na više) dok je za short stack potrebno da samo jedan igrač (dakle mi) ima značajno manji broj žetona od početnih 200 kuna. Svatko od igrača se svakodnevno susreće s ove dvije situacije i često se događa da i solidni igrači rade velike greške u tim situacijama koje odskaču od standarne igre.
DEEP STACK – igra je karakteristična za rane faze turnira, cash igru online i uživo, dok se u ovoj situaciji igrači rijeđe nalaze u kasnijim fazama turnira. Igranje s veliki brojem žetona pogoduje kvalitetnijim igračima prvenstveno jer su greške skuplje te ih je lakše raditi ukoliko se nalazimo pred većim brojem odluka. Povećanjem broja žetona se povećava i broj poteza i odluka koje igrači donose tijekom partije, mnogo je više mjesta za greške, dobre poteze, odluke ili blefove. Osnovna ideja se svodi na činjenicu da igramo veći broj karata, pozicija je mnogo bitnija te tehnika igre dolazi do izražaja i dugoročno će bolji igrači najlakše zarađivati u deep stack partijama. Žetoni koje imamo mogu činiti veći pritisak na igrača te svaka odluka koju igrač donese prije ili na flopu je povezana s činjenicom da će zbog velikog broja žetona odluke trebati donijeti i na turnu te često i na riveru i upravo je zato pozicija u deep stack situacijama presudna. Tendencija je velikog broja igrača da u ovim situacijama, poglavito ako imaju poziciju, igraju veći broj ruku jer se nadaju da, ukoliko pogode ruku, mogu protivniku uzeti veliku količinu žetona za koje bi ima u normalnoj situaciji trebalo više partija. Naravno ovdje dolazi do grešaka jer mnogi počinju igrati preveliki broj karata što kasnije rezultira tešklim odlukama koje moraju donositi.
Uzmimo situaciju da igramo nl 1-2 kn i da imamo 500 kuna, naš protivnik nas ima pokrivenog i da se odlučimo platiti rerejz do 25 kn s 55 bez pozicije protiv agresivnog igrača. Pokušajmo sada razlučiti što pozicija i količina žetona znače za ovu situaciju : ulažemo 25 kuna u nadi da ćemo dobiti jednu od preostale dvije petice i uzeti svih 500 kuna protivniku. Mnogi se slažu da je igranje malih parova bez pozicije najlakši dio pokera jer je sva naša strategija svodi na činjenicu da se ukoliko dobijemo set nadamo da protivnik ima nešto dovoljno jako da nam ostavi tih toliko željenih 500 kuna, a ako promašimo flop bacamo svoj par. Ovaj call je potpuno razumljiv u situaciji kada plaćamo 25 kuna da bi dobili 500 dok bi identična situacija, a ukoliko bi protivnik imao recimo 180 umjesto 500 kuna, trebala biti odigrana drugačije odnosno trebali bi baciti svoj par. Naravno brojni igrači će imati razne teorije o ovakvim situacijama no većina će se složiti da je plaćenje većeg povisivanja s malim parom bez pozicije jedino profitablno ukoliko protivnik ima dovoljno žetona odnosno da je deep stack. Pozicija je u ovakvim situacijama jako bitna jer igrač koji ima poziciju na flopu, turnu i riveru donosi odluku poslije nas te ima mogućnost da nas lakše nadigra i količinu žetona iskoristi kao svoje oružje. Rastom važnosti pozicije rastu i mogućnosti koje igrači imaju te se povećava broj teških odluka koje igrači donose. Za početnike je preporučljivo da što više izbjegavaju ovakve situacije i da si kvalitetnim odabirom karata olakšavaju igru. Pošto u zadnje vrijeme dosta vremena provodim igrajuči na internetu primjetio sam trend da igrači sve češće ostaju igrati deep stack te je za razliku od priješnjih godina deep stack igra mnogo češća. Veseli činjenica da paralelno s tim trendom nije poraslo zanimanje za prilagodbu igre te se svakodnevno mogu naći brojni igrači koji još uvijek rade elementarne greške koje pak mnogo brže dolaze na vidjelo u specifičnim deep stack situacijama. Generalno je internet igra u zadnje dvije godine postala mnogo agresivnija i dinamičnija, fluktuacije žetona su mnogo veće nego prije što je rezultiralo velikim swingovima i velikim brojem deep stack sitacija u kojem najbolji internet igrači rade najveći dio svog profita.
Brojne knjige koje su napisane o cash igri imaju poglavlja o deep stack igri ali još uvijek nije objavljena detaljna studija koja bi sveobuhvatno analizirala situacije s kojima se igrači svakodnevno nalaze i koje dugoročno direktno utječu na profit koji ostvaruju. Na kraju bi napisao par riječi o psihološkom fenomenu koji se često susreće na turnirima ali i na cash igri, a to je da mnogi osjećaju određenu rezervu pa čak i strah od igranja partija s ostalim igračima za stolom koji su deep stack. Ova pojava je karakteristična uglavnom za konzervativnije igrači i mislim da se ta slabost u igri ne iskorištava dovoljno. Mnogo puta sam igrajuči međunarodne turnire svjedočio da neki igrač dođe to velikog broja žetona i na neki način zadovoljno odluči na će malo „ smiriti „ igru te izbjegavati sukobe s igračima koji su mu blizu po količini žetona. Mišljenja sam da je takva taktika pogrešna i da bi veliki broj žetona trebalo uvijek koristiti kao snažno oruže u nadmetanju s protivnicima te kvalitetnom igrom iskorištavati nedostatke protivnika. Odlika velikog broja najboljih turnirskih ali i cash igrača je nedostatak straha od gubitka žetona jer takav strah kvalitetni igrači osjete i spremni su ga iskoristiti. Jedan od prvih savjeta turnirskih profesionalaca je da se uvijek ide na pobjedu i na prva dva-tri mjesta jer je to dugoročno najisplativija igra, te da se strah od ispadanja pokuša minimalizirati. Ovaj savjet dakako ne sugerira razbacivanje žetona i razmljiv je oprez koji postoji kod većine igrača ali pretjerani strah može biti ograničavajući faktor za našu igru.Ako pogledamo veliki broja turnira od primjerice nekoliko turnirskih profesionalaca možemo lako uočiti da su najviše postigli oni igrači koji su spremni u svakom trenutku riskirati i ispasti u bilo kojoj ruci ukoliko smatraju da trebaju odigrati ruku na određeni način. Kada nam je cilj pobjeda ne smijemo se obzirati na broj igrača koji su ostali u igri ili činjenicu jesu li blizu ulasku u nagrade ili ne i morali bi se fokusirati na jednu jedinu stvar : pobjedu. U nekim starijim knjigama o turnirskom pokeru se može pročitati kako je najvažnije preživjeti no takvi savjeti se uglavnom odnose na vremena kad je konkurencija bila puno slabija i igra pasivnija.
Borko Brunović