Sitno je bitno

drROY1x2

Što čini koju vrstu riba, gdje smo mi unutar te podjele i do kada vrijedi taj ili neki drugi riblji status?

Koja količina BUUN-a (broj utakmica u nogama) je potrebna za koju preskočenu stepenicu; koja količina knjiga, videa, razgovora s iskusnijim igračima i koji broj i kojih uspjeha je potreban da bismo znali da smo dosegnuli neki viši nivo?

Treba li pomake u napredovanju po tim nivoima tražiti u ispravnom korištenju bankroll managementa i u povećanju bankrolla, ili je to povećanje samo rezultat ukupnog napredovanja u učenju pokera?

Prepoznajemo li to sami ili to povremeno primjećuju ljudi s kojima igramo ili raspravljamo o pokeru?

Počeo sam se sve češće pitati takva pitanja jer, kao u svemu, što čovjek više uči više mu se vidika otvara i postaje svjesniji raznih stupnjeva napredovanja igrača, ali s tim širenjem vidika počinjemo prepoznavati činjenicu da se unutar tog nekog stupnjevanja nalaze i profinjeniji unutarnji leveli.

Što mislim pod tim?

Primjerice, igrač početnik tokom nekog vremena dosegne određeni nivo znanja, nauči vrijednost pozicije i s kojim hendovima (ne)valja ulaziti u pot; počinje primjećivati i računati odnose veličine pota i jačine betova, možda nauči i prepoznavati ponašanje u odnosu na veličinu stacka i visinu blindova i ostale relevantne faktore da bi se moglo reći da je prekoračio neku početničku stepenicu.

Unutar tog igračkog levela cijelo je jedno brdo igrača početnika, pa kako onda prepoznati one koji su dosegli svoj vrhunac (i to koristiti),  one koji će tu neko vrijeme stagnirati jer još nisu sazreli da prepoznaju put dalje (i to također koristiti) ili pak one za koje je pak samo pitanje trenutka kad će evoluirati i preskočiti još koji nivo, dva ili više?

Ista stvar se događa kad igrač više nije totalni početnik, kad malo sazrije i postane svjestan nekih (ne)znanja, kad ima dovoljno strpljenja za povremene uspjehe, kad postane samopouzdaniji i smanji učestalost nekih grešaka, kad još s nesmanjenom željom upija nova znanja i svakodnevno ih isprobava.
Takvih je igrača isto tako velika gomila, pa se postavlja pitanje prepoznavanja unutar tog levela onih koji su dosegli vrhunac, jer opetovano rade iste propuste, onih koji će stagnirati i onih koji šprintaju prema slijedećim nivoima.

Naravno, vrlo slično, ali i teže za prepoznati, mora biti i u višim kategorijama napredovanja u pokeru, no tamo je zrak ipak rjeđi, pogled bistriji, a vidici širi, pa vjerujem da onaj tko je stigao tamo već ima više nego dovoljno iskustva u prepoznavanju tako profinjenih nijansi u igri.

No nama s daleko manjim iskustvom i znanjem to prepoznavanje sitnih ili čak i ne tako sitnih grešaka protivnika makar i na najnižim igračkim nivoima može predstavljati razliku između neuspjeha i uspjeha, stagniranja i napredovanja, ulaza u nagrade nekog manjeg ili većeg toura ili ispadanja u nekoj srednjoj fazi ili prije.

Isprva se čini da je teško odrediti tako nešto, no napreduje li se razumnim tempom, naravno da se tokom vremena počinju uočavati te sitnice koje možebitno definiraju te međulevele.

Ni na najjačim levelima, ni kod najboljih igrača perfekcija, dakako, ne postoji. 

Naravno, kod početnika je to još izraženije. Svatko od nas ima slabu točku; netko tilt ili povremenu dekoncetraciju; netko nedostatak strpljenja ili pak napade dosade koja (da citiram prijatelja, iskusnog pokeraša koji je to izvrsno u jednoj prilici opisao) je možebitni znak da nekoga pokeru privlači isključivo adrenalin, a što lako može odvesti u problem zvan kockanje.

Nekom je slaba točka simptomatično loše odigravanje određenih pozicija ili povremeno pretjerano blefiranje; nekom drugom plaćanje loših oddsa ili plaćanje samo da bi se zadovoljila znatiželja i vidjelo što se krije na flopu (turnu, riveru), dok netko treći često vjeruje u dobar osjećaj prilikom odluka, itd. itd.

Pažljivim promatranjem baš tih sitnica mogu se, vjerujem, izdvojiti iz jata oni koji upravo na tim sitnicama redovito nadrapaju, razni calling stations-i, oni koji slijepo kopiraju određenu šprancu za koju misle da je dobitna, oni koji će tek tu i tamo unatoč greškama uz kratkoročnu pomoć sreće nekako preživljavati, ali isto tako i oni koji ne rade takve greške i koji brzo rastu da bi postali jači igrači.

Naravno, za napredovanje u više kategorije bitno je stjecanje iskustva teoretskog i praktičnog što se same igre tiče, a kao rezultat te ispravne igre i povećavanje bankrolla.

No što više razmišljam o ovoj temi, to sam uvjereniji da je, uz spomenuto u prethodnoj rečenici, upravo obraćanje pažnje na naoko sitne poteze u svojoj igri, a još više uočavanje takvih sitnica kod drugih, upravo to što čini tu profinjenu nijansu unutar pojedinog igračkog levela.

Ne kaže izreka uzalud: bitne su sitnice koje život znače, niti se u ugovorima bez razloga bitne stvari nalaze napisane sitnim slovima. 

Isto to mislim da vrijedi i za nas što učimo poker: SITNO JE BITNO!

…to be continued…