UNIBET OPEN U PRAGU

Ravno sa naše lijepe obale, otisnuo sam se ovaj tjedan na Unibet Open koji se vratio jednoj od omiljenih igračkih destinacija, prekrasnoj češkoj prijestolnici Pragu. Usprkos dugom putovanju i prometnoj gužvi koja nas je pratila tijekom prelaska granice, neizmjerni šarm Praga koji osvaja na prvi pogled brzo nam je isprao nelagodu zbog napornog i dugog puta. Nakon dolaska do hotela Hilton, gdje se već tradicionalno održava Unibet open u Pragu i registracije za 1B dan turnira, krenuli smo na večernju šetnju Pragom i večeru u jednoj od lokalnih pivnica. Večera se uz odlično češko pivo odužila, ali umor od puta je ipak učinio svoje pa smo u hotel stigli dovoljno rano da se mogu odmoriti i pripremiti za petak kad sam trebao nastupiti na turniru.

Prvog dana su nastupila dvojica naših igrača, no nažalost ni DonkeyRi ni Zelja22 usprkos vrlo solidnoj igri nisu uspjeli preživjeti prvi dan.

Moj nastup je također, nažalost, trajao samo 1 dan. Usprkos tome što sam sagradio solidan stack nakon nekoliko sati igre, zahvaljujući prvenstveno dvojici iznimno loših igrača, nakon večere sam imao iznimno lošu seriju koja mi je istopila stack, pa sam bio prisiljen odigrati riskantnije. Inducirao sam squeez s AQ protiv jedinog igrača koji je za stolom to mogao odigrati, na moju žalost taj put je imao QQ koje su izdržale i za mene je to bilo kako Mitrica kaže "la papa" iz turnira. No s obzirom da sam tada imao oko 9000 dok su blindovi s anteom bili oko 1050, a igrač koji je puno rejzao povisio je s kasne do 1000, ja na buttonu i nisam imao puno izgleda da se izvučem iz te situacije. No, tako je to s turnirima, uistinu se puno toga mora poklopiti da bi se ostvario dobar rezultat, što će se nadam se desiti na nekom od sljedećih Unibet opena. Turnir je nešto kasnije, nažalost, napustio i posljednji hrvatski predstavnik Roba pa je tako Unibet open u Pragu ostao bez hrvatskih predstavnika.

Nakon ispadanja iz turnira osjećao sam uobičajenu prazninu i umor, ali dobro raspoloženje prijatelja je vremenom polako počelo prelaziti na mene pa smo krenuli prema vrhu Hilton hotela gdje se nalazi prekrasno uređen klub sa fantastičnim pogledom na Prag, gdje mi se uz dobro društvo i piće ubrzo popravilo raspoloženje, pa se kratki posjet noćnom klubu pretvorio u sjajni izlazak. Dodatno me oraspoložilo novostečeno poznanstvo s Francuzom, prijateljevim kolegom, koji mi je ispričao jednu od najintrigantnijih priča koje sam čuo zadnje vrijeme. On je naime imao rezerviranu kartu za fatalni let iz Ria u Pariz, let koji je završio nikad razjašnjenom tragedijom, budući da se crne kutije dosad nisu našle. Čudnim spletom okolnosti, koji uključuje nenadani poziv njegove kolegice zbog nekih poslovnih razloga, on je promijenio kartu i krenuo sa avionom koji je letio istom rutom nekoliko sati prije i time izbjegao tragediju. Zanimljivo je da mi je ispričao da je cijelim putem bilo iznimno lijepo vrijeme i da od oluje, koju su kasnije spominjali kao mogući uzrok nesreće, nije bilo ni traga iako su letjeli istom rutom uz samo par sati razmaka! Ta me priča na neki čudan način oraspoložila i napunila energijom pa sam zaboravio do kraja na svoje sitne muke vezane uz gubljenje potova na turniru.